U prirodi postoje dva izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med : nektar i mediljka (medena rosa). Nektar je slatki sok koji izlučuje medonosno bilje iz posebnih žlijezda - nektarija. One se obično nalaze u cvijetu biljke. Kemijski sastav nektara kao i koncentracija šećera u njemu, različit je i ovisi o vrsti medonosnog bilja.

Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med. Tu razlikujemo monoflorne i poliflorne vrste meda. Monoflorne vrste meda razlikujemo po tome da imaju zakonom propisan broj peludnih zrnaca pojedine vrste bilja, dok kod poliflornog meda broj peludnih zrnaca pojedine biljke nije definiran zakonom i može biti mješavina nektarnog meda i medljike.

Medljika (medna rosa) je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši. Med proizveden od mediljke naziva se med medljikovac.

Pčele skupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom usnom mjehuru. U usnom mjehuru (ustima) pčele nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Po dolasku u košnicu pčela sakupljačica predaje sakupljeni nektar mladim pčelama hraniteljicama, čije žlijezde imaju veću sposobnost da pretvaraju složene šećere u jednostavne šećere. Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, ali samo do polovice ćelije kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila , istovremeno pod djelovanjem fermentacije povećava se koncentracija šećera u nektaru što kroz neko vrijeme dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovo pretvaranje u med. Med je namirnica u kojoj većina opasnih bakterija ne može preživjeti! Nema pčele koja proizvodi loš med , loš med rezultat je lošeg pčelara!